Hogwarts je skola gde mladi carobnjaci i vestice uce magiju


Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

1000 carobnih trava i gljiva od Listice Spore

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

Harry Potter

avatar
Profesor Odbrane od Mracnih Vestina
Dragi citaoci u ovoj knjizi cete naci sve sto je vezano za herbologiju. Nadam
se da ce vam se knjiga svideti i da cete je sa zadovljostvom citati.
A SADA UPLOVITE U MAGICNI SVET BILJAKA!!!


A sada nesto osnovno sto biste trebali znati o ovoj grani magije.

Herbologija je grana magije, koja proučava magične biljke, uključjući brigu o njima kao i njihova magična svojstva i upotrebu. Neke magične biljke su neizostavan deo napitaka, a druge pak proizvode različite magične efekte. Nastava iz herbologije se sastoji iz dva dela-teorijskog i praktičnog.

Teorijski deo se bavi učenjem o svojstvima raznih biljaka i objašnjava nam kako da se brinemo za njih, tj. objašnjava nam na koji način treba da ih uzgajamo u praksi.

Praktični deo se bavi primjenom teorijskih znanja na magičnim biljkama. Različite biljke posjeduju različita svojstva, te iz tog razloga zahtijevaju posebnu opremu za rad. Za uzgoj biljaka nam je potrebno prvenstveno đubrivo. Kao đubrivo se koristi zmajev izmet. S obzirom da neke biljke poput Bubugomiljice ispuštaju opasne stvari, potrebne su i rukavice od zmajske kože jer u suprotnom bi mogli zadobiti gadne opekotine. Takođe su nam potrebni i štitnici za uši, jer neke biljke kao što je Mandragora ispuštaju krike koji mogu biti i kobni za slušatelje. Za rad su nam potrebne i razne posude, makaze za orezivanje i slično, u zavisnosti sa kojom biljkom radimo jer svaka je na svoj način posebna.


Kamilica je divna i lekovita biljka hajde zajedno da saznamo nesto vise o kamilici!

Kamilica

Rimska kamilica (lat. Anthemis nobilis), nazivana još i jarmen, kamomila, romanika ili bela rada, višegodišnja je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), koja može dostići visinu do 30 cm. List joj je dvostruko perast, a cvasti krupne i pojedinačne, sa belim ivičnim cvetovima i središnjim žute boje. Raste na suvim mestima, a uzgaja se i u baštama.

Ukoliko se koriste cvetne glavice može imati isto dejstvo kao i kamilica. Koristi se i u kozmetičke svrhe, kao sredstvo za negu kose.



Simsir


Šimšir (lat. Buxus sempervirens) je vrsta žbuna iz istoimenog roda (Buxus). Areal rasprostranjenja ove vrste obuhvata kopno od severozapadne Afrike preko većeg dela Evrope do Turske. Reč za ovu vrstu u srpskom jeziku (kao i u makedonskom i bugarskom) došla je od turske/tatarske reči şimşir.

Veoma je popularna u hortikulturi, za ukrašavanje parkova i ivica travnjaka, u vidu živicâ („žive ograde“) ili različito oblikovanih žbunova. Drvo šimšira je odavno poznato po tvrdoći i čvrstoći. Od njega se izrađuju čekići masonskih loža. Stari narodi su od drveta šimšira pravili češljeve, bičeve i pločice. Upotrebljava se, između ostalog, i za izradu muzičkih instrumenata (starogrčkog aulosa, gajdi, kavala, dvojnica).


Enlarge this image



A sada jedna preeedivna biljka!

TRESNJA

Trešnja je listopadna drvenasta biljka iz potfamilije Prunoideae, čiji se istoimeni plodovi koriste u ljudskoj ishrani kao voće. Najčešće je visoka oko 20 m. U Evropi se sve rjeđe može naći u prirodi pa je ova vrsta drveća danas ugrožena. Trešnja je pripitomljena i ima veliki značaj u voćarskoj proizvodnji.


Izgled i građa
List, cvijet, plod trešnje

Trešnja može dostići visinu od 30 do 32 metra, a prečnik stabla može biti 50 ili više cm. Kora je svijetlo do tamnosmeđa sa karakterističnim horizontalnim linijama, koje vremenom sve više debljaju i na tim mjestima se javljaju pukotine. Ispočetka, dok je drvo još mlado, linije se skoro i ne primjećuju, da bi s vremenom i kora zadebljala, a linije prelaze iu pukotine. Kora može i da se ljušti u horizontalne trake. Listovi su eliptičnog, odnosno više jajastog oblika, na obodu su testerasti, dugi oko 10, a široki oko 5 cm. Imaju karakteristične cvenkasto-smeđe žlijezde na peteljci, u blizini liske. Cvijet je bijele boje i nalazi se na dugoj peteljci. Pupovi su elipsoidni i zašiljeni, tamnosmeđe su boje i prekriveni sa više ljuspi. Cvjetovi se javljaju u velikom broju i gusto su raspoređeni i grupisani. Karakteristika cijele potfamilije, pa i trešnje, je građa cvijeta, koji ima jedan oplodni listić. U plodniku ima dva sjemena zametka, od kojih se često samo jedan razvija u sjeme. Plod je tipična monokarpna koštunica, loptast je i ima tamnocrvenu, ružičastu ili žutu boju. Prečnik mu je oko 1 cm, a u kulturnih sorti može biti krupniji. Plod trešnje je izuzetno mesnat i slatkog je ukusa.

Životni uslovi

Na Balkanu se javlja u mezofilnim šumama u prirodi. Heliofitna je vrsta i zahtijeva puno svjetlosti na staništu. Uspijeva na suvljem, osunčanom zemljištu, ali više joj odgovaraju bogata i umjereno vlažna tla.

Rasprostranjenost i značaj
Stablo trešnje - kora

Trešnja je široko rasprostranjena u srednjem i zapadnom dijelu Evrope, na Balkanu, Apeninskom i sjevernom dijelu Pirinejskog poluostrva. Ima je i na Mediteranu, ali se rjeđe sreće. U najjužnijim dijelovima Evrope raste na nešto većim nadmorskim visinama. U Aziji se može naći na Kavkazu, Krimu i dijelovima Male Azije. Trešnja ima veliki značaj kao poljoprivredna biljka, jer je pripitomljena i jedna je od najzastupljenijih biljaka u voćarstvu, zbog svojih ukusnih plodova, koji se koriste u svježem i prerađenom stanju. Danas je vještačkom selekcijom i oplemenjivanjem stvoren veliki broj sorti trešanja koji su vrlo česte voćarske kulture u cijelom svijetu. Brojni su razlozi: ne zahtijeva posebnu konstrukciju prilikom uzgoja, nije zahtjevna ni u pogledu rezidbe, a otporna je na mnoge bolesti i štetnike. Trešnja je poznata još iz praistorije, kad su za nju znali ljudi iz bronzanog doba, tačnije 2000 godina p. n. e. U 8. vijeku p. n. e. trešnja je već bila pripitomljena i ljudi su koristili njene plodove. Smatra se da su prve trešnje gajene na teritoriji Male Azije i Grčke. Pored toga što se koriste u ljudskoj ishrani, plodove trešnje jedu i životinje i na taj način doprinose razmnožavanju trešnje u prirodi.




ABESINSKA SMEŽURANA SMOKVA


VRSTA: Abyssinian Shrivelfig

OPIS: Ova biljka potieče iz istočne Afrike. Raste kao stabalce vrlo žilavih grana i ima karakteristike i plodove slične običnoj smokvi. Ne raste u vis više od metra i po, osim ako nema potporanj po kojem se razvija kao puzavac, pa se može zaplesti i u krošnju drugog drveta. Listovi su kožnati i čuvaju vodu, pošto je biljka navikla rasti u suvoj i toploj klimi. U tegli možete gajiti minijaturne verzije smežurane smokve. Njeni plodovi i kora imaju magične učinke.Vreme potrebno za rast oko 6 meseci za izdanak, ili 2 godine ako se kreće od semenke

NAČIN GAJENJA:

Kod Abesinske smežurane smokve važno je znati kako je i kada treba obrezivati i pleviti. Kod naših smokvi u stakleniku rezidba se počinje prvi dan i nastavlja u razmacima od 5 dana. Nakon svake rezidbe sledi kratko zalivanje. Podrezuje se većina izdanaka, grane na kojima nema listova i sve što vam se učini viškom. Nakon treće rezidbe, potrebno je biljci u zemlju dodati malo gnojiva mesečara, da se potstakne razvoj pupova. Smokve bi tako trebali imati za 3 nedelje.


Enlarge this image



TRUBEĆI NARCIS
VRSTA: Narcissus Hornae

OPIS:Ova vrsta potieče iz stare Persije. Cvetovi liče na trubice i mogu biti žute ili bele boje. Lišće im je dugačko, jarko zelene boje, a čvrsta stabljika može nositi jedan ili više cvetova. Za razliku od običnih narcisa, zaista trubi ukoliko se očešete o cvijet. Može rasti u tegli ili u vrtu. Vrlo je otporna biljka. Cveta u proleće.

VRIJEME POTREBNO ZA RAST: 22 dana

NAČIN UZGOJA: Prethodno posađene lukovice potrebno je umereno zaliti. Zalivanje je zatim potrebno svakih 5 dana. Nakon četvrtog zalivanja doda se malo običnog tekućeg gnojiva za cvetne biljke.

KAKTUS
Kaktusi (Cactaceae) su familija skrivenosemenica, kojoj pripada oko 1650 vrsta, koje rastu širom većeg dela Severne i Južne Amerike, a u najvećem broju i najraznovrsnije u Meksiku.

Opis

Većina kaktusa živi u suvim predelima (pustinjama i polupustinjama) kojima je dobro prilagođena. Kaktusi obično imaju debela zeljasta ili drvenasta stabla koja sadrže hlorofil. Listovi su obično modifikovani u trn, ili su veoma oskudni, čime se smanjuje površina sa koje se može gubiti voda. Obično tanki, razgranati, plitki korenski sistemi široko se pružaju da bi upijali površinsku vlagu.

Cvetovi kaktusa, često krupni i živopisnih boja, obično rastu pojedinačno. Kaktusi se gaje kao ukrasne biljke. Razne vrste gaje se i kao hrana.



VILINSKA KOSA
VRSTA: Saeta Delium

OPIS: Divlja vrsta ove biljke potiče iz severne Evrope. Kultivirana Vilinska kosa raste isključivo u tegli. Ima veliko pravilno lišće tamnije zelene boje, baršunasto na donjoj površini lista, a sjajno i glatko na gornjoj. Ako raste u povoljnim uslovima, razvija posebne stapke i cvet nalik na duge niti sjajne kose ili paukove niti. Koristi se u nekim napitcima za lepotu.

VREME POTREBNO ZA RAST: 25 dana

NAČIN UZGOJA: Semenke se sade plitko u vrtnu zemlju pomešanu s malo peska. Moraju se saditi navečer i odmah potom blago zaliti. Treba dodavati vode svakih 6 dana. Zaliva se isključivo po noći! U trećoj nedelji
treba odrezati višak stapki među lišćem (ostaviti samo dve).


KORENSKA TRAVA
VRSTA: Corenicus Viris

OPIS: Korenika raste u vrlo vlažnom području. Listovi su široki, obli i kožnati, te mogu prekriti veće površine, često uz baru ili jezero. Cvat izgleda kao visoka, krupna trava, koja može narasti do visine od 3 metra. Ako se uzgaja u loncu, međutim, obično dosegne jedan metar. Travnati cvat naraste u kasno proleće i u mraku svetli blagom belom svetlošću.

VREME POTREBNO ZA RAST: 3 NEDELJE

NAČIN UZGOJA: Lukovice se sade u dobro propusnu zemlju koja nikada ne sme biti suva. Nakon sadnje treba dobro zaliti. Zaliva se potom svaka 4 dana. Ako se uzgaja u stakleniku, listovi se moraju jednom na dan prskati kišnicom.

ZUBATA PELARGONIJA
I ako je iz roda Pelargonija, to vam je magična biljka koja nema baš puno osobina s onime što normalci zovu Pelargonije. Kao prvo: grize. Kad procveta, u cvetovima osim prašnika ima i sitne zube kojima hvata mušice. Vidite da je ova biljka delimično mesojed. Zato joj dok cveta ne treba dodatna prihrana u zemlju. Pčele ne jede, samo sitnije kukce, no zubima tera i nametnike, pa se tada ne sme petljati po biljci bez rukavica. Inače je reč o krasnoj biljci s vrlo dekorativnim cvećem, a lišće je jestivo i može se koristiti u salati, ali u manjim količinama jer ponekad potstiče štucanje koje može potrajati više dana.

KORENSKA TRAVA

Dobro došli na četvrto predavanje iz Travarstva. Danas ćemo obraditi još jednu biljku. Korenska trava, ili kraće korenika, je jedna od močvarnih magičnih biljaka. Zahtjeva vlažnu klimu i mnogo vode tijekom cijelog perioda rasta. Zanimljivo je da joj odgovara hladnija klima, netipično za močvarne biljke. Ukoliko je u stakleniku previše toplo, iznad 20 stupnjeva, biljka će sporije rasti i vjerojatno neće imati cvat.

Korenika ima okrugle listove slične lopoču, iako deblje i kožnatije. Cvat, međutim, nije kao u lopoča, nije uopće cvijet već visoka tamnozelena trava. Na otvorenome se ova biljka jako širi, te trava koja može biti visine oko tri metra može u potpunosti zakloniti baru ili jezerce oko kojega raste, tako da morate paziti kamo stajete ako se provlačite kroz nju, da ne završite do struka u blatu. Pikusrala, stvorovi koji žive u močvarama i baruštinama, obožavaju obitavati oko ovih biljaka i vabiti neoprezne prolaznike u blatne zamke oko njih.

Ova trava je također luminescentna. U žilicama ima pigment koji svijetli niježnim bijelim svjetlom, ali samo ako je temperatura oko ili niža od 10 stupnjeva. Taj pigment je otrovan ako se proguta i može izazvati gadne groznice, no uništava se sušenjem trave.

Travnati cvat korenike ima široku primjenu, pošto sadrži opojna sredstva koja mogu omamiti i baciti u stanje slično transu. Imaju hipnotički učinak. Usitnjena osušena trava jedan je od glavnih sastojaka veritaseruma, poznatog napitka istine. Trava se mora sušiti u suhoj, ali hladnoj atmosferi, pošto veće temperature uništavaju vrijedne sastojke u biljci.

MANDRAGORA
Danas ćemo UCIMO MandragorU. Malo je dugačko, ali nemojte mi zameriti, ovo nam je bitna biljka. Ovo je biljka sa zaista velikom prošlošću. UvelikO su je koristili čarobnjaci staroga Egipta od kojih je preostalo mnogo beleški. Najstariji zapisi u Evropi potiču iz ranog srednjeg veka. Možda vam je poznato, a možda i nije, da su i normalci itekako znali za ovu biljku, i ako ne i sva njena svojstva. Kako je vreme odmicalo, tako su se i redjala uznemirujuća svedočanstva o biljci koja urliče i mračnim ritualima vezanim uz nju, dok napokon magijska zajednica nije rešila problem tako što je uzgojila nemagični oblik Mandragore. Tako su se svi stari neugodni zapisi svrstali pod praznoverje i stvar je bila rešena i za normalce i za čarobnjake.

Taj nemagični oblik Mandragore koji normalci danas poznaju je i dalje neobična, halucinogena biljka, s mnogim lekovitim svojstvima i otrovnim bobičastim plodovima. Ima smeđi koren koji izgleda kao lik čoveka. Poznata je i pod imenom Bunovina. Samleveni koren ubačen u čaj ili sok lako izazove trans, no u većim količinama može dovesti do psihotičnih napada .I da ponovim, to ipak nije naša, magična mandragora.

Pređimo sad na pravu, magičnu vrstu. Ime joj je Mandragora ili engleski 'Mandrake'. Mandragore izgledaju kao grmić tamnozelenih, zeljastih listova s kratkim purpurnim stabljikama. Glavna razlika u odnosu na nemagičnog srodnika je ta da umesto običnog korena imaju vrlo aktivan, živahni koren koji podseća na zelenkastu, pegavu bebu, a čak se i glasa poput nje.

Jauk odrasle Mandragore je često smrtonosan za čoveka, dok nezrele biljke mogu onesvestiti slušača na nekoliko sati. Razvoj biljke od početka, neaktivne lukovice uzete s korena već razvijene biljke do pune veličine traje nekoliko mjeseci. Lukovice rastu kao bradavice na korenu biljke, tj. na licu, moglo bi se reći. Dobro ih je uzgajati u loncima, pošto su omiljena hrana gludova koji ih napadaju u zemlji.

Koren Mandragore je snažno obnavljajuće sredstvo, tj. sredstvo za ponovnu preobrazbu. Osnovni je sastojak mnogih protivotrova i napitaka koji vraćaju preobražene ili proklete ljude u njihovo prvobitno stanje. Zato je korisna.

BUBOTJUBER
Ova biljka ima nalik na velikog,ljigavog puza.Povrsina Bubotjubera je oblozena sjajnim listicima,koji,kada se stisnu,izlazi zuckasto-zelenkasta gumenasta masa,koja ima slican miris i hemijsku gradju kao gasolin(nafta).
Bubotjuberski gnoj je ta masa koja se koristi za unistavanje bubuljica i akni.Ovo je ustvari tretmanska biljka,koja raste samo u Zabranjenoj Sumi i koristi se redje u napicima.Nekada gnoj moze biti pomesan i sa drugim sastojicima,sto nije zdravo.

Pogledaj profil korisnika http://hogwarts.4forum.biz

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu